Augmentacija kosti je kirurški postupak kojim se povećava ili obnavlja koštani volumen čeljusti kako bi se omogućila sigurna i stabilna ugradnja implantata. Kada kosti nema dovoljno zbog vađenja zuba, parodontitisa, traume ili dugotrajnog nošenja proteze, nadogradnja kosti stvara uvjete da implantat ima pouzdanu potporu i pravilnu funkciju.
Najčešće je indicirana kod izražene resorpcije nakon vađenja zuba ili kod dugotrajnog bezubog područja gdje se koštano tkivo prirodno stanjuje. Potrebu se procjenjuje klinički i radiološki, najčešće CBCT snimanjem, koje pruža trodimenzionalni uvid u oblik, visinu i širinu kosti te odnos prema strukturama poput sinusa. Ako se procijeni da standardna ugradnja implantata ne bi osigurala stabilnost, preporučuje se augmentacija.
Materijal za nadogradnju odabire se individualno, ovisno o defektu i planu terapije. U praksi se koriste:
Kombinacije su česte jer se tako postižu predvidljivija integracija i volumen.
U pojedinim situacijama koncepti poput All-on-4 rješenja mogu smanjiti potrebu za opsežnom augmentacijom, jer se implantati postavljaju pod kutom u regijama s većom gustoćom kosti, no odluka se donosi nakon detaljne analize.
Planiranje uključuje detaljan pregled, fotografije i CBCT. Na temelju tih podataka izrađuje se precizan kirurški plan: odabrana tehnika, količina materijala i eventualna istovremena ugradnja implantata. Sam zahvat izvodi se u lokalnoj anesteziji, uz strogu asepsu. U slučaju manjih defekata augmentacija i ugradnja implantata često se mogu obaviti u istom terminu. Kod većih defekata prvo se provede nadogradnja, a implantat se ugrađuje nakon faze cijeljenja.
Vrijeme cijeljenja varira ovisno o području i materijalu, prosječno od 3 do 6 mjeseci. Tijekom tog razdoblja organizam postupno pretvara nadomjestak u novu, zrelu kost sposobnu podnijeti žvačne sile.
Nakon zahvata očekivani su blaga bolnost i otok prvih nekoliko dana. Uobičajene su hladne obloge, analgetici i po potrebi antibiotska zaštita prema uputi stomatologa. Preporučuje se meka prehrana, izbjegavanje žvakanja na strani zahvata te pažljiva oralna higijena uz nježno četkanje i antiseptička ispiranja. Pušenje značajno pogoršava cijeljenje i povećava rizik komplikacija pa ga treba izbjegavati.
Kod sinus lifta valja izbjegavati snažno puhanje nosa i aktivnosti koje povećavaju pritisak u sinusima dok sluznica zacijeli. Kontrolni pregledi važni su za praćenje procesa regeneracije i pravovremenu ugradnju implantata.
Kao i svaki kirurški zahvat, augmentacija kosti nosi rizike: infekciju, djelomičnu resorpciju grafta, dehiscenciju rane, prolaznu nelagodu ili, kod zahvata u stražnjoj gornjoj čeljusti, iritaciju sinusa. Uz pravilno planiranje, sterilne uvjete i dosljedno pridržavanje postoperativnih uputa, komplikacije su rijetke, a postupak pokazuje visoku predvidljivost. Važno je realno procijeniti polazišne uvjete, opće zdravstveno stanje i navike pacijenta kako bi se postigla dugoročna stabilnost.
Dobivena kost funkcionira kao vlastito tkivo i, uz stabilan implantat te zdravu sluznicu, pruža pouzdanu podlogu za krunice ili mostove. Dugoročna prognoza ovisi o kontroliranim opterećenjima, redovitim kontrolama i održavanju higijene. Parodontalno zdrava okolina i pravilno dizajnirana protetika smanjuju rizik upale oko implantata i gubitka koštane potpore.
Augmentacija kosti nije sama sebi svrha, nego sredstvo za sigurno postavljanje implantata na mjestu idealne funkcije i estetike. Time se olakšava pravilno pozicioniranje ruba krunice, stabilnost zagriza i prirodan izgled zubnog niza. Većina pacijenata uz dobro planiranje može dobiti trajno rješenje, čak i kada početno “nema dovoljno kosti”. Prihvaćanjem personaliziranog plana i suradnjom u fazi cijeljenja, zahvat postaje pouzdana etapa prema zdravom osmijehu.
